...Free Mind...

Hmmm...ja ne mogu vjerovat da još ima ljudi koji misli da životinje u cirkusima žive lijepo...I pročitala sam na Prijateljima Životinja da je 20 gradova u Hrvatskoj zabranilo dolazak cirkusa njih...I tako sam ja odlučila pokušat napravit dobru stvar...Sad kad se vratim u školu napravit ću peticiju i tražit potpiuse ljudi po školi i naokolo ako bude trebalo...onda još nešto napisat,dodat koju slikicu i otić do gradonačelnika...pa se nadan da će to bit dosta...a ako ne bude onda ću morat razmislit što dalje...Jer ne želim da ti odvratni cirkusi prestanu postojati...Neznam kako nekome može bit zabavno gledat te jadne životinje kako izvode te točke...Pa zar oni misle da lavovi vole skakati kroz zapaljene kolutove?!?Da slonovi vole stajati na dvije noge na malom stolcu?!?Da se medvjedi vole spuštati po toboganu i voziti bicikl?!?Da te životinje vole stajati zatvorene u kavezima i dobivati batine i udarce električnim štapovima zato da bi napravile neku točku da bi zabavile neke slaboumne budale koje ne shvaćaju da to nije u redu?!?A jeste li znali da te životinje ne dobivaju hranu da nebi "uneredile" kavez ili prostor na kojem nastupaju...Ufff!!!Jadno!...



Animal Liberation-Los Fastidios

Io vorrei sapere dov'č scritto
che per gli animali non esiste alcun diritto
FIGHT FOR ANIMAL FIGHT
Io non posso piů restare indifferente alla violenza
sul mondo animale in nome della scienza

Basta ai vostri esperimenti piů diritti agli animali
apriremo quelle gabbie vili ecocriminali
Animal Liberation Animal Liberation
Animal Liberation World

Milioni di animali torturati ogni giorno
per il business della moda dell'industria e dei suoi boia
FIGHT FOR ANIMAL FIGHT
Il tuo diritto all'eleganza non puň certo prevalere
sul diritto di sopravvivenza di un essere vivente

Ammassati su quei camion senza il minimo rispetto
gli indifesi piů indifesi che san giŕ di andare a morte

Io vorrei sapere dov'č scritto
che per gli animali non esiste alcun diritto
FIGHT FOR ANIMAL FIGHT
Guardo in quegli occhi tristi chiusi dentro quelle gabbie
Stop a questa crudeltŕ, piegheremo quelle sbarre!

Opet me hvata pomisao na to kako ništa nema smisla...Ima li smisla držati stalno na licu smješak i u sebi misliti kako sva ta sranja nemaju veze sa tobom?!?Jedni umiru od gladi dok se drugi prežderavaju...Jedni spavaju vani i umiru od hladnoće dok drugi stoje u kućerinama samni sa sobom i svojim novcem...Život nam je tako određen od kada se rodimo...Čim dođemo na taj glupi svijet od nas se očekuje da budemo dobra djeca svojim roditeljima,da završimo osnovnu,upišemo srednju,upišemo neki fax,zaposlimo se,nađemo posao,oženimo se i imamo djecu...Dobro ako netko to želi...ali što ako ja imam u svojoj glavi neke druge želje i ako je meni od materijalnih stvari važnija sloboda,pravo govora i da nešto učinim u ovom životu?!?Imam brdo ideja koje znam da nisu moguće uz neke od onih prije navedenih stvari...Osjećam se kao da sam u nekoj velikoj čahuri koja priječi svaki moj pokret...Život manipulira ljudima!Dobro je rekao jedan sociolog,ne mogu se trenutno sjetiti koji je to bio,ali čovjek se spomenuo pojam racionalizacije tj.da se čovijekov život može sve više predviđati...Nekada nisu postojali ti glupi zakoni,očekivanja i sl.,jest da je život na neki način bio teži...ali te ljude psihički nije ništa kočilo...a i ako su htjeli mogli su ići bilo gdje,biti s kom žele,živjeti kako žele...da,da,govorim o nerazvijenim društvima koja u biti još postoje ali u jako maloj mjeri...Zavidim tim ljudima na neki način...Oni su na druugi način puno razvijeniji od takozvanih "razvijenih društva" koja su u biti razvijena samo u smisli uništavanja svega...Je da nemaju neka velika materijalna dobra,ali su slobodni...Čemu uopće služi materijalno?!?To je samo prolazno...Znam da i sloboda može biti prolazna,ali nije li ljepše,makar na trenutak,uživati u potpunoj slobodi nego imati neki glupi novac i biti faca,onako na trenutak?!?...Sada kada vidim neke ljude kojima je cilj izlaska izaći u neki otmjeni kafić i trošiti lovu u velikim količinama,plaćati piće nekim ljudima koje ni ne poznaju...dođe mi loše...Meni je cilj izlaska biti s društvom i zezati se,zaboraviti na sva prokleta sranja koja me svakodnevno okružuju.Za što mi je potrebno 10-ak kuna da si kupim "moj mali bjeg od stvarnosti"(čitaj:bambus!)...Živim za te trenutke...Poludila bi da mi i to netko pokuša oduzeti...jedina stvar koja me veseli su ti sati provedeni vani sa ljudima do kojih mi je stalo,bocom bambusa i na nekom dobrom koncertu...osjećam se potpuno slobodno...a nije li smisao života biti slobodan i sretan?!?Čemu onda sva ta sranja koja te samo sputavaju?!?

Jeste li kada razmišljali o tome kako su životinje olako shvaćane kao kućni ljubimci?!?Kako je jadno to što se životinje prodaju kao predmeti?!?Nije li dosta da ih ljudi maksimalo iskorištavaju radi odjeće,prehrane,...a sve je to besmisleno i može se i bez toga!Jučer kada sam se vraćala iz škole vidjela sam jednu ženu koja je svojoj djeci kupila mini kunića zato jer je bio na popustu...kao da je neka igračka...i to igračka koja neće potrajati možda ni jedan dan...i sa smješkom to govori...radosna jer će njena razmažena djeca dobiti novu igračku koja će im poslužiti dok im ne dosadi ili dobije novu...A što s tom životinjom?!?Što s njenim osjećajoma i boli koju osjeća?!?...gledam tog zečića u oči...i vidim tugu i jad...jadan ide negdje...nezna ni sam što ga čeka...Kućni ljubimac je NETKO tko od tebe traži samo malo ljubavi a uzvraća ti puno više...Zar je to teško?!?Zašto masovno kupovati kućne ljubimce zato jer je to "fora" ili jer ti se to u tom trenutno učinilo ok?!?...Ta životinja je živa i ako je već kupiš(što se meni gadi-kupiti živo biće i odlučivati o njegovom životu!) razmisli prije toga,budi spreman da će ta životinja ovositi o tebi 2,3,20 pa i puno više godina...I kako netko može držati životinju u kavezu?!?Koji je tomu smisao?!?Ajde ako je to ribica ili neki drugi vodozemac,nju jednostavno moraš sržati u akvariju,ali daj barem onda nabavi veći i uredi ga tako da barem malo liči na njezino prirodno okruženje...Ako imaš hrčka shvaćam da ga moraš držati u kavezu,ali barem ga izvadi van iz njega onda kada možeš...A ptice...Njih se isto može držati van kaveza...moje papige su u kavezu bile samo kada mene nije bilo doma zato da im se nebi nešto dogodilo...A za kuniće,zamorce i ostale veće životinje jednostavno nema opravdanja!Mislim da ih ljudi trpaju u kaveze samo da bi nad njima imali još veću moć!Kada vidim vani pse koji su strpani u one jadne boxeve i nikada ne izlaze van...i kada vidim kako im se 1 put na dan daje hrana i kako se ta hrana doslovno baca u box preko ograde ili kako im se voda preko ograde lijuva u zdjelicu...poludim!!!Živi i pusti druge da žive!Nemoj na sebe preuzimati odgovornost koju znaš da ne možeš prihvatiti!Životinje su nešto najljepše što postoji...Bilo bi već i vrijeme da to čovijek počne shvaćati i ponašati se u skladu s time,ne?!?

Hello!Evo mene napokon...Pa da malo pišem o petku jer nisam stigla do sada...Pa ovako...Ja sam u fajtu sa starcima,ali baš onom pravom...Uopće ne pričamo,jedem u sobi i sl....Tako da sam u petak lijepo pobjegla van...Kupila i popila litru i pol bambusa...I bila jako,jako vesela i dobre volje...Prvo smo se malo zajebavali vani,a onda smo se zaputili do magnusa...i tamo se još malo zajebavali vani...a onda sam se zaputila kupit si zakrpicu i beđ na motuse...I kada je počeo koncert dio rulje se pokupio unutra,dok je brdo ljudi ostalo vani...Prvo je svirala Barrakuda...i super su svirali,ali je nažalost atmosrefa bila malo pasivna...par ljudi je pogalo dok je većina stajala sa strane i promatrala...A nakon njih su zasvirali Motusi...I onda sam bila još bolje volje...Inače kada čujem neki bend u živo taj bend narednih tjedana pa i mjesec dana uopće doma ne slušam...ali njih...oba puta što sam ih slušala u živo samo mi je došla još veća volja da ih doma slušam još vise...Uglavnom,super su svirali...a čak su svirali i većinu meni najdražih pjesma od njoh...Super,Super...samo pohvale...I u jednom trenutku sam se okrenula iza(pošto sam stajala do stejđa,ako se tako može nazvat ono sitno uzvišenje,hehe...ali to je u biti dobro!) očekivala sam da ću vidit žešći pogo...kad ono samo par veselih duša skakuće,a i malo ljudi je bilo...Tako da sam zaključila da je taj petak većina ljudi bila nekako smorena...dali od alhohola ili naporno provedenog tjedna...i wouldnt know...Nakon koncerta sam zajebavala frendicu da mi se ne usudi ugasit cigaretu na ruku...i toliko sam je jadnu izprovocirala da mi ju je na kraju zagasila...ia sada imam još jednu ranu od cigarete...hehe...preuzimam krivnju...I iznervirala me jedna budala na koncertu!Majku mu!Kako se on usuđuje tamo me pokušavat zagrlit i slične spike?!?Ma ono...OdJeBi GaDe!!!Mrzim takve budale...Na sreću nisam naletila na puno takvih...ali zna se desit...a onda pak poludim...Hmmm...Nemam poima kada je koncert završio,ali znam da sam došla doma oko 6...tj.malo prije...i da mi je srata rekla "zapamti ovaj datum"...ufff...glupača...I tako...Uopće mi nije žao da sam taj petak pobjegla van jer je bilo prva liga!!!

Danas sam se zaputila na groblje jer djedu nisam bila na gribu 2 godine...I kada sam krenula,stara se zamnom počela derat kako ne mogu ić tako obučena(bila sam u trenerki)...i ja sam automatski dobila živčani slom...A za koga bi se ja trebala tako srediti?!?Možda za leševe koji se nalaze 2 metra ispod zemlje?!?Ili za one ljude kojima je taj blagdan prigoda da bi se malo ušminkali i natjcali se sa drugim ljudima tko će na grobu svoje drage pokojne osobe zapaliti više svjeća i staviti više cvijeća?!?...Ufff!!!...Mrzim taj dan!Postoji sa namjerom da bi se ljudi jedanput na godinu sjetili ljudi koje su poznavali a više ih nema...Zar se njih nebimo trebali sjećati svaki dan ako su nam tako jako značili u životu...I čemu sluši mjesto gdje stoje nečije kosti?!?Zašto se tome daje tolika važnost?Zar ne čini čovijeka njegov um,a ne tijelo?!?Pa čemu onda služi plakanje nad nečijim kostima?!?...Kada ja umrem hoću da me se kremira i da se moj pepel negdje prostrese...jer...ako nekome budem falila onda želim da me se ta osoba sjeti u bilo koje doba godine,a ne samo na taj jedan dan...Taj praznik je obična kapitalistička izmišljotina kako što su nažalost i svi drugi praznici...postoji samo da bi se taj jedan dan u godini masovno trošio novac na svijeće i cvijeće...A kada sam vec kod toga praznika,koji je vezan uz kršćanstvo,onda bih mogla dodati i svoje mišljenje o tome...Kršćanstvo je odvratno!Mislim da je nekada i imalo ulogu da pruži utjehu kada neznaju kome da se upute,ali ovo sada...sada kršćanstvo i crkva imaju ulogu samo da pokupljaju lovu od ljudi i da tjeraju ljude da dijele društvo na kršćane i ateiste...i ako si ateist,ti automatski nisi dobar...Ja kao nisam dobra zato što ne vjerujem u neku tako glupu i jadnu stvar?!?Oh pleeeas...Imam svoju glavu kojon razmišljam i ne treba mi netko da mi nameće misli i ideje,stavove i ono što bih ja trebala biti...That's About It!...

E...pa...malo sam se raspisala danas...I da...Opet sam počela pisati...I pisat ću opet kada me uhvati jaka inspiracija kakva me naprimjer uhvatila danas...HeHe...A sada pozdrav...

Nisam dugo pisala taj blog...i neću ga više pisat...Jednostavno nema smisla...ko ni puno stvari...A i nevjerojatno je kako me riječi i postupci nekih ljudi,pa makar to bile samo sitnice,mogu tako povrjediti...na neki način i razočarati...natjerati me da se osjećam kao da ništa što ja napravim nije dobro...Ehhh...Zadnje vrijeme mi je sve koma...Već mjesec dana nisam spavala normalno...spavam malo i nikako...onda cjeli dan budem mrtva...A zašto?!?Zato što razmišljsm o nekim stvarima zbog kojih ne mogu zaspati,a po noći se budim iz noćnih mora i jednostavno ne želim više zaspati...Tako da...Odoh ja...Pozdrav...

Kako je bio dobar koncert jucer!!!Jedino mi je malo žao to sta prva dva bemna uopce nisam cula jer sam se raspricala...Ali bitno da sam cula KBO!!!HeHe...Pa...ovako...svirali su dosta dugo...rulje je bilo brdo...Prva liga...I svirali su samocu,ali su trazili dobrovoljce da pjevaju pa smo par nas i zapjevali...Ma super,super...Definitivno jedan od meni naj koncerta do sad...A trbuh me boli...Neznam kad sam se zadnji put tako nacugala da mi je bilo lose...A kad sam spavala proslu noc nekih 4 sata,onda isla u skolu...pa ravno poslje skole u Trst i Kopar...Pojela samo jedan panin...I onda isla van čim sam došla doma...Popila litru i pol bambusa plus sve ono što su mi dobri ljudi nudili za pit...HeHe...I jedan čovjek mi je dao kapicu od Djeda Mraza...veselo...veselo...Jos da ta glupa kiša nije tako padala...UuUuUuUu...Već vidim kako će 04.11. na Motusima i Barrakudi bit veselo...Jedva čekam...Hmmm...A kako mi je prokleti redar digao tlak!Baš smo se posvađali...Zamisli facu...on mene nece pustit van s Unionom...Gad jedan...Pa uvjek vratim bocu unutra!I onda mi je nešto nasrao u stilu da će mi uzet ti pivo...Ma gad glupi...Isto kad je bio kraj koncerta...Tamo nas je brdo bilo odispred...i kad je koncert završio on će nas gurat ća od tamo...Ma ok da smo nešto napravili...Ali samo smo tamo stajali...Ma...neću se sekirat s tim...




"Iako virus ptičje gripe postoji u prirodi, masovnim uzgojem dobio je priliku da ubije stotine milijuna životinja, kao i da se mutacijom prenese na ljude te zaprijeti mogućom pandemijom"

Kako me brine ta ptičja gripa...Imam filing da će se proširit jako...Strašno...U zadnjih par godina se stvarno može vidit koliko bolesti je mutiralo...To je u biti posljedica globalnog zatopljenja koliko ja znam...U biti je moje mišljenje da se čovijeku sve vraća...Nadam se da se virus neće proširiti...da će sve biti u redu...da će neki ljudi shvatiti da sav taj uzgoj peradi ne da nije samo nepotreban nego ca je i štetat...da se neće zaraziti ni jedan čovijek...da se nece vise zaraziti ni jedna ptica...i da će sve biti u redu...

I to je to od mene za danas...Sad se idem malo bacit na krevet jer sam baš bbbb... :) PoZdRaV!

Hmmm...McDonald's je simbol Američke uspješnosti?!?Pa meni ova slika baš i ne govori tako...E pa šta da kažem osim da mi se gadi McDonald's i opcenito sve velike multinacionalne kompanije!Bljak! McMurder's!Fuj!Ali tko voli neka izvoli!Ja znam da ja necu...!

Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te.
Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.
Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi".
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.
Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni.
Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?" U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.
Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?" Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti". Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.
Napisao Jim Willis, 2001.

Sad sam došla doma iz škole...Putem sam si nabila slušalice u uši i jednostavno se izolirala iz svijeta...Kiša je lagano padala...A ja san razmišljala...I zaključila kako ja obožavam alternativce!A mislim da su to ljudi koji jednostavno ne zele biti ono što se od njih očekuje...Ne vidim smisao u tome da svi budemo napravljeni po nekom "kalupu za normalnog čovijeka"...Shvaćam u kakvom svijetu se nalazimo i ne želim i neću uljepšavati stvarnost...Želim promjeniti stvarnost jer mi se gadi takva kakva je...Pa mi smo na neki način primjer "modernih robova"...Od nas se očekuje da budemo dobri,lijepi i pametni...Da postignemo u životu ono što se od nas očekuje...A što ako ono što ja želim od svoga života nije ono što se od mene očekuje i ja se protivim tome?!?E onda sam ja alternativka...HeHe...Se slaže tko samnon?!?Kada sam postala "to što jesam",u početku mi nije bilo ugodno kad su me ljudi drugačije i svisoka gledali zbog toga kako se oblačim,izgledam i ponašam...Ali sada...ma sada mi je drago kad me čudno gledaju!Ako sam im odvratna ili neznam ni sama što neka me slobodno gledaju tako ako im je gušt...ma meni bi bilo još draže ako bi mi nešto rekli u lice...ali to još nisam doživila...A baš mi se ne sviđa kada me djeca gledaju onako,ma neznam to definirati,kao da sam nešto što nije dobro i što se nesmije biti...Pa što toj djeci govore roditelji?!?Da je loše biti drugačiji od drugih i suprotstaviti se onome što misliš da nije dobro?!?Uglavnom,dorbo i pametno je biti alternativac! ...hmmmm...al sam se uživila...možda i malo prevoše?!?


I danas sam mislila ić na neko predavanje o vampirima...Jer,inače,opsjednuta sam s vampirima...Baš su mi fascinantni kao pojava...Ali sve mi se čini da neću uspjet ić...jer...pišem glupu i dosadnu likovnu umjetnost sutra,moram napisat zadaću iz matematike,nešto izlagat iz geografije...I ta škola čovijeka tako ograničava...Ja sada želim čuti nešto o nečemu što me stvarno zanima,a ne mogu jer moram učit stvari koje me uopće ne zanimaju...Kako bedasto...A vampiri...Neznam od kuda mi ta opsesija s njima...Ali znam da sam pogledala dosta filmova i pročitala sve knjige o njima koje sam našla u gradskoj knjižnici...Od standardnog Drakule Brama Stockere,pa do suvremenije Ann Rice i njezinog Intervjua s vampirom,Pandore,Armanda...Znam da su to neka bića iz mašte i da kao takvi ne postoje u stvarnom svijetu...Ali slažem se s onom rečenicom koju oni u knjigama i filmovima često govore "Krv je život!"...I vjerujem da postoje ljudi koji jednostavno vjeruju u to...A i da postoje ljudi koji su opsjednuti s krvlju...A sada je pitanje:Postoje li "vampiri" i danas?!? :)

A sada idem polako...Mislim da sam za danas dosta filozofirala,ne?!?Pozdrav!